ŠTO JE PROPOLIS?

Naziv propolis, prema jednima, je složenica grčkih riječi "pro" što znači "pred" ili "za" i "polis" što znači "grad". Tumačenjem ovog značenja je zaštita grada, odnosno košnice zidom propolisa na ulazu u pčelinju zajednicu. Drugi vjeruju da naziv potječe od riječi "propoliso" koja na grčkom ili latinskom znači zamazivati, zaglađivati.

Propolis se koristi odavnina za različitu namjenu a posebno kao ljekovito sredstvo zbog svojih ljekovitih antimikroobnih svojstava.

Koristi se za različite tehničke svrhe a pokazao se iznimno koristan u medicini i u veterini.

Kod starih Grka se govorilo o supstanci kao "lijeku za modrice i rane", a rimski liječnici su ga koristili za spravljanje ljekovitih obloga. Pod židovskim nazivom "tzori", njegova ljekovita svojstva se spominju u Starom testamentu. U zapisima iz 12. stoljeća opisuju se preparati s propolisom za liječenje upala usne šupljine i grla te karijesa.

Propolis je smola koju pčela radilica sakuplja s rastućih dijelova biljaka, naprimjer raznih pupoljaka drveća (vrba, topola, crnogoričnog drveća, breza, divljeg kestena i dr.) ili oštećenih dijelova raznih stabljika.

Na to upućuje činjenica i sličnost s kemijskim sastavom i biološkim svojstvima propolisa i smolastih tvari s biljaka.

Mali dio pčela radilica koje rade izvan košnice zadužene su samo za tu aktivnost. One čeljustima skidaju smolu sa biljaka te je miješaju sa sekretom svojih čeljusnih žlijezda, stavljaju u košarice na nožicama i odnose u košnicu, oblažu i ravnaju voštano saće, zidove i strop košnice, krpaju pukotine koje nastaju u košnici, pričvršćuju njime okvire miješajući ga sa voskom a u jesen smanjuju otvor na ulazu, letu košnice.

Isto tako njime oblažu (mumificiraju) manje životinje i insekte koji slučajno dospiju u košnicu iz razloga da spriječe raspadanje i kontaminaciju košnice.

Svojim antimikroobnim i dezinfekcijskim djelovanjem zaštićuju pčelinju zajednicu od štetnih mikroorganizama, a posebno od bakterije Bacillus larvae.

 

FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA PROPOLISA

Propolis je smolasta tvar žutozelene ili tamnocrvene do smeđe boje. Do temperature od oko 15°C je krta i čvrsta a iznad 30°C mekana i ljepljiva masa. Okus mu je gorak, ponekad blago ljutkast te ima karakterističan miris na smolu a pri izgaranju daje karakterističan miris tamjana. Po strukturi je nehomogena i gusta masa.

Niti jedno otapalo ga u potpunosti ne otapa. Alkohol ga na sobnoj temperaturi može otopiti između 60-70%, a u vodi između 7-11%.

Kemijski sastav je varijabilan, jer ovisi o biljkama koje pčele posjećuju kada ga skupljaju. Do sada je utvrđeno da pčele skidaju propolis sa 70-ak različitih vrsta biljaka. Zato njegov sastav je rijetko kada konstantan te neki od značajniji spojeva mogu varirati od 10 do 70%.

Načelno, propolis sadrži do 30% pčelinjeg voska, do 20% mehaničkih primjesa, između 40-60% raznih smola i balzama, 5-10% eteričnih ulja, između 5-15% tanina, do 5% peluda i drugih organskih spojeva i minerala. Do sada je izolirano nešto više od 200 sastojaka u propolisu i nije do kraja istražen, uglavnom zbog toga što mu sastav ovisi o biljnim vrstama s kojih se sakuplja kao i mikrolokacijama na kojima biva sakupljen.

Propolis u sebi sadrži različite sastavnice, 22 minerala ( cink, mangan, željezo, magnezij, kalij, natrij, barij, stroncij, kadmij, kositar, silicij, aluminij, titan, krom, olovo, nikal, kobalt, bakar, srebro, kalcij, molibden, vanadij) kao i sedam vitamina (vitamin B1, B2, B6, C, E, nikotinska kiselina i pantotenska kiselina.

Veći dio sastojaka je biljnog porijekla, kao što su flavonoidi, organske kiseline, terpeni, alkoholi i esteri koji uglavnom potječu od smole sa pupoljaka. Najvažnije farmakološki aktivne komponente u propolisu jesu flavonoidi (flavoni, flavonoli i flavononi) , različiti fenoli i aromatski spojevi. Vjeruje se da flavonoidi predstavljaju osnovu biološke aktivnosti propolisa. Oni čine preko 25% svih komponenata koji se u propolisu nalaze u slobodnom stanju, a biljnog su porijekla. Flavonoidi kod biljaka vezani su za šećere, što znači da se oni pod utjecajem pčelinjih enzima odvajaju od šećera. Do sada je u propolisu nađeno 38 različitih vrsta flavonoida.

Svježi propolis ima nešto jače biološko djelovanje od starog, jer je u potonjem smanjena količina aktivnih supstanci.

BIOLOŠKA SVOJSTVA PROPOLISA

Propolis ima raznolika i višestruka biološka svojstva. Mnogobrojna istraživanja pokazala su da propolis djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa i upala te da ima anestetički, antioksidacijski i antitumorski učinak, sprječava rast biljaka i klijanje sjemena, potiče regeneraciju tkiva i jača imunološki sustav. 

Najčešće korišteno otapalo za otapanje propolisa je alkohol odnosno 70-96% postotni etanol. Ta otopina naziva se propolisni balzam te je ishodišni materijal za većinu kemijskih analiza .

Isto tako upravo, takav propolis poznat je širem pučanstvu kao borac za jačanje zdravlja i kao sredstvo za jačanje imuniteta, te je svakako zaslužio tu titulu.

 

 

(korištena literatura: Dr. Saša Radić, PROPOLIS-LIJEK 21. STOLJEĆA , GRAF FORM SPLIT)